Crni humor ekstremnih situacija

„Final countdown“ – tamna strana života, obojena smijehom, potresni komad o naličju života u savremenom svijetu

Seriju tekstova iz rubrike Arhivska bilježica danas nastavljamo prisjećanjem na predstavu „Final countdown“ koja je, u režiji Lidije Dedović, premijerno izvedena oktobra 2003. godine.

Piše: Rajko Radulović, dramaturg Kraljevskog pozorišta “Zetski dom”

Drama rumunske spisateljice Saviane Stanesku „Final countdown“ (Konačno odbrojavanje), nakon rumunske praizvedbe, doživjela je izuzetan uspjeh u Parizu, Beču, nakon par mjeseci i u Njujorku. U Crnoj Gori je premijereno izvedena 20. oktobra 2003. godine u Kraljevskom pozorištu „Zetski dom“ na Cetinju.

Režiju je potpisala Lidija Dedović:

„Htjela sam, najprije, da izaberem nešto što je savremena dramaturgija, a onda da to bude pisac koji kod nas nije istražen, pa ni rađen… Saviana Stanesku je prepoznatljiva po tome što piše na principu fragmentarne dramaturgije. Ovaj komad je sastavljen iz deset scena koje svaka za sebe imaju nezavisnu strukturu, a koje želim da ukomponujem u jednu cjelinu koja ima neku svoju zajedničku nit. Govori o promašenosti ljudskih sudbina, o tjeskobi pojednica, nekim intimnim nesrećama, a kroz to o mentalitetu i društvenom sistemu“.

Uloge u predstavi su tumačili: Mladen Nelević, Nada Vukčević, Tihana Ćulafić i Zoran Vujović. Scenografiju je radio Milija Pavićević, kostime Irena Lagator, autor muzike je bio Aleksandar Radunović – Popaj. Za scenski pokret bila je zadužena Slavka Nelević, a prevod teksta Jelena Stanovnik.

„Final countdown“ je komad koji govori na jedan metaforičan, u određenim momentima morbidan, surov, ali i sažet način o životu na marginama društva.

Unutar četiri povezane, skučene kabine (prostora), rediteljska rješenja (postavka) na transparentan, jasan način kombinuje četiri groteskne životne situacije karaktera (likova) ili četiri stepena razvoja likova u komadu.

Traumatične, crnohumorne situacije se gradiraju do patologije. Karakteri opterećeni sitnicama, od kojih stvaraju nepremostive barijere, nemoćni da bilo što promijene, gluvi za potrebe bližnjih, postepeno su uvlačili publiku u svoj „kosmos“ prepun vijesti o ubistvima, silovanjima, čedomorstvima… jedna čudna slika „iščašenog“ svijeta, istovremeno realistična i apsurdna, slika pojedinaca koji se vole, mrze, preziru, spore uništavajući jedni druge. Humor sa ukusom gorčine!

“U predstavi  je sve šokantno i sigurna sam da je priča začudna na pravi način, da inspiriše prava pitanja, da ima publiku, ali i da će steći novu. Oružje Saviane Stanesku su njena dramaska sredstva, koja su bolna za gledaoca i mogu da dotaknu svakog, a baš to i jeste potrebno pozorištu…”, govorila je o predstavi glumica Nada Vukčević.

Dramska forma koja egzistira na polju graničnog, rizičnog, dvosmislenog izraza (i kroz rediteljski postupak), sa jedne strane relaksira, dok sa druge strane pokreće i neke bolne teme sa kojima se lakše suočiti kada su postavljene na tragikomičan način. Dakle, u insenaciji „Konačnog odbrojavanja“ slijedila se tragikomična linija teksta ili prostor između crne komedije i psihološke drame, pridodajući rediteljskom izrazu i ironijski segment, što je u ovom slučaju bio pun pogodak. Tekstualna osnova nadopunjena je znakom savremenog rediteljskog čitanja.

„Očekujem da će i publika isto kao i ja dok sam radila na tekstu imati strahovito užasnu, a istovremenu i komičnu asocijaciju na predstavu. Taj osjećaj svijeta koji je u isto vrijeme rušilački, a ponekad i stvaralački, u kojem ljudi odjednom postaju krhotine i nastaju lomovi i u pojedincu i u okolini, to je, čini mi se, nešto što je istina čitavog svijeta i zbog toga je komad aktuelan i kod nas“, govorila je rediteljka Dedović.

Vrijednost ove predstave je i galerija likova koji su inspirativni u svojoj zatvorenosti i ograničenosti. Pored rediteljskog postupka, zasluga za to svakako pripada odličnoj glumačkoj postavi u kojoj nije bilo sporednih uloga, svi su igrali samouvjereno i sa stavom.

„Final countdown“ – tamna strana života, obojena smijehom, potresni komad o naličju života u savremenom svijetu!

(foto: Arhiva Zetskog doma)