“Dokle pogled seže” na bis i u Parizu

Gostovanje predstave Kraljevskog pozorišta u teatru MPAA Saint-Germain

Stati na scenu u gradu u kome je umjetnost baš sve, sve dokle vam pogled seže, nije jednostavan zadatak. Sam poziv za gostovanje u teatru MPAA Saint- Germain već je predstavljao uspjeh za crnogorski teatar, budući da predstavlja jedno od najreprezentativnijih, makar u poslednjoj deceniji. Ono što je uslijedilo kao rezultat poziva Kraljevskom pozorištu Zetski dom: igra glumaca na pariškoj sceni i reakcije- vinulo je osjećaj uspjeha za cjelokupnu crnogorsku kulturu još dalje. Ponosni su bili svi te večeri, Crnogorci koji su bili u publici, glumci koje je francuska publika zvala na bis. I Pariz je, baš kao i mnogi drugi gradovi kojima je predstava „Dokle pogled seže“ hodila u protekle dvije godine, pozdravio ansambl: Srđana Grahovca, Varju Đukić, Dejana Đonovića, Nadu Vukčević, Jelenu Simić, Dušana Kovačevića, Zorana Vujovića i Aleksandra Gavranića.

„Publika je predstavu jako lijepo prihvatila. Meni je zadovoljstvo biti večeras ovdje sa crnogorskim glumcima koji su se zaista pokazali u najboljem svjetlu. Mora se ići napolje. Kod kuće mislimo da smo najbolji i najveći, a koliko smo veliki vidimo kada stignemo u inostranstvo, vidi se koliko nas tu prepoznaju, a ova ekipa je večeras to uspjela. Vrlo je teško naći se u stranom teatru i dati predstavu, to nije nimalo lako. Čestitam ekipi na ovom velikom uspjehu. Ova tematika nije problem samo Crne Gore. Možda će zvučati čudno, ali to se dešava i u zemljama EU. Imate omladinu koja odlazi, Francuska takođe. Francuske mladosti, to je paradoks , najviše ima napolju, oni ne vide budućnost ovdje. Ta broj je impozantan, nalazite ih u drugim zemljama po svijetu. Ipak, napolju nije uvijek kao što mi mislimo, napolju se radi puno, nema pauze za cigaretu, kao što smo vidjeli u jednoj sceni u ovoj predstavi“, kazala je Dragica Ponorac, ambasadorka Crne Gore u Parizu.

„ Divna je predstava, divna je igra ovih glumaca. Razumjeli smo tematiku predstave, originalni su, to je život, imali smo katarzu, večeras se osjećam kao ponosni Crnogorac. Glumci su igrali sa toliko ljubavi scene koje nisu lake, ali su to učinili sa dozom komedije. Ponosan sam što sam u Parizu večeras vidio našu najbolju predstavu, aplaudiram. Vidio sam da je cijela publika pratila komad, koji je u isto vrijeme tragičan i komičan, to nam je potrebno, moramo se vratiti u stvarnost“, kazao je princ Nikola Petrović Njegoš.

Predstava „Dokle pogled seže“ odigrana je u teatru MPAA Sant-Germain u okviru trećeg izdanja Festivala „Vikend na Istoku“, koji je ove godine bio posvećen budimpeštanskim umjetnicima. Bez obzira na jezičku barijeru i razlike u realnostima Crne Gore i Francuske, pariška publika oduševljena je predstavom Arpada Šilinga, koga veoma poznaju od ranije i smatraju jednim od najvećih i jedinstvenih evropskih režisera. Pozorište u kome glumcima daje glavnu riječ, u kome se kao reditelj pomakao korak unazad kako bi njegova predstava otišla korak unaprijed, tako napravivši veliki iskorak i rediteljski uspjeh, najbolje prepoznaje publika koja poznaje jezik umjetnosti. Jezik predstave glumci su skrojili zajedno sa Šilingom koji je autor, tu iskrenost osjeća i publika u Parizu.

„Ovo je odlična predstava. Način na koji su nam ispričali priču bez dekora, na jednostavan način, to zaista funkcioniše. Dolazi do izražaja tema i sama igra glumaca, mi ih zaista čujemo neometano. Volim ovakav teatar koji se bavi malim čovjekom, priča priču o njegovom životu , ali sve vrijeme imajući u vidu širi kontekst, političke probleme i u ovom slučaju odgovar na pitanje gdje to ide Evropa danas. U ovom vremenu imamo migracije koji su univerzalan problem u svijetu, veći izazov nego ikada ranije. Ljudi odlaze da se nastane u drugim zemljama kako bi im bilo bolje, to ne možemo ignorisati. Arpad Šiling je zaista veliki reditelj, presrećni smo što smo imali priliku da vidimo njegovu predstavu“, kazala je Sonia Leplat, direkorica pozorišta MPAA Saint – Germain.

„Pričao sam sa glumcima prije predstave o tome šta francuska publika očekuje od nas, o tome šta im možemo reći , o svojoj realnosti, o istočno evropskoj priči. Pričao sam o tome kako možemo igrati protiv očekivanja, kako da uspijemo da pokažemo dublji kontekst, ljudsku dimenziju. Ljudi su večeras pratili priču, shvatili konflikte, bilo je uspješno. Ne smatram to samo zbog aplauza koji se dogodio na kraju predstave, kažem to zbog toga što sam vidio da su shvatili sve od početka do kraja. Razumjeli su humor i ironiju predstave, njenu dubinu. Auditorijum je bio pun, ponosan sam na glumce. Prije dvije godine nismo ni slutili kakav će uspjeh ova predstava imati. Putovala je puno, bila na važnim scenama u Evropi. Ljudima je ova predstava potrebna, bavi se tim velikim pitanjem odlaska mladih ljudi iz zemlje, i načinom kako da ih pozovemo da se vrate, kako da zaštitimo našu kulturu i istoriju. Važna je predstava , važna za Zetski dom, za ljude, za mene . Odavno kao reditelj nisam bio u Parizu, drago mi je što sam se vratio sa ovom predstavom“, izjavio je reditelj Arpad Šiling.

„Dragocjeno je ovo što smo večeras ovdje. Publika je divna, svi su oduševljeno primili sve što smo odigrali odigrali od prvog trenutka. To je zahvaljujući trudu, prije svega reditelja Arpada Šilinga koji bio večeras ovdje sa nama , što je za nas itekako važno. Ovo je prostor u kome se njegov rad itekako uvažava. Po komentarima publike, sve što smo igrali bilo je razumljivo, tačno, dojmljivo, velike su pohvale na račun glumačke ekipe. Ne mogu da zamisle da mi nismo ansambl, da smo mi glumci koji stalno ne igraju zajedno, da nas je Arpad povezao svojom režijom na samo mjesec dana, koliko je trajao rad na predstavi. Ova predstava svjedoči o nečemu što je dokument Zetskog doma u poslednjih nekoliko godina, o svemu što radi Lidija Dedović sa svojim saradnicima u sferi EU projekata. Ova predstava govori o temama kao što su: socijalno raslojavanje, problemi u društvu koji se najtragičnije odražavaju na porodicu, odnose u njoj- to je nešto na šta treba misliti, čemu treba svjedočiti. Ova predstava govori o generacijskoj promjeni u kojoj neke vrijednosti nepovratno nestaju. Pitanje je kako tome svjedočimo i da li nalazimo modele da izađemo iz tih promjena. Sve asocijacije koje se odnose na Crnu Goru, odnose se na cijeli svijet, tu nema nikakvih razlika“, kazala je glumica Varja Đukić nakon izvođenja u Parizu.

Autorski tim predstave Dokle pogled seže čine i saradnici na tekstu: dramaturg Bence Biro, prevodilac, saradnik-dramaturg Kata Đarmati, kompozitor Nina Perović I asistent reditelja Mirko Radonjić. Predstava Dokle pogled seže realizovana je uz podršku EU Creative Europe , kao dio projekta EU Collective Plays!. Sa njom, Kraljevsko pozorište Zetski dom u Evropu je ponovo stiglo, ovoga puta 22. novembra u Parizu. Premda ostaje nastanak još jedne predstave u okviru ove EU priče koja se zvanično završava na proljeće, Zetski dom nastavlja svoje evropske iskorake i u okviru projekta ADNICH, a takođe, moguć je i nastavak EU Collective Plays! projekta.