Komad Branka Brezovca izveden premijerno na Cetinju

Dekonstrukcija klasičnog mita u nesvakidašnjoj predstavi “Medeja, semioklazam”

“Medeja, semioklazam”, koprodukcija zagrebačkog Kazališta Eurokaz i Kraljevskog pozorišta Zetski dom, nakon zagrebačke premijere u novembru, odigrana je prvi put na Cetinju. Drama crnogorskog pisca Ljubomira Đurkovića, u režiji hrvatskog reditelja Branka Brezovca scenska je dekonstrukcija klasičnog mita o Medeji kojoj je cilj “razoriti znak, rascijepiti prikazivanje značenja i raskrinkati simbolično”.

I na Cetinju , baš kao u Zagrebu, ovaj nesvakidašnji projekat koji je ujedinio veliku energiju glumačke ekipe koju čine: Marija Šegvić, Ana Vučković, Miloš Pejović, Aleksandar Radulović, Žarko Potočnjak i Suzana Brezovec, publiku nije ostavio ravnodušnom. Predstavu glumci izvode u improvizovanoj kancelariji na pregrađenoj sceni, gdje na korak od njih sjedi publika. Auditorijum se tokom cijelog komada okreće na sceni prateći glumce.

“Odlično je prošlo, malo je drugačiji prostor, tamo se igra u jednom vrlo klaustrofobičnom prostoru ureda, ovdje dosta zvuka ide u zrak jer je scena veliki prostor. Ipak, sve je bilo baš kao u Zagrebu. Energija je bila identična. Lijepo je publika reagovala, nekako zajedno sa Makedonijom, u Crnoj Gori se najbolje razumijem sa publikom”, kazao je reditelj Branko Brezovec nakon premijere sinoć na Cetinju.

“Sve je potpuno drugačije, za nas je ova predstava bila potpuno novo iskustvo. U Zagrebu su ljudi više naviknuti na drugačije koncepte, na novo, više se radi, veći je broj pozorišta. Moguće je da će ova predstava u Crnoj Gori biti malo šokantna“, podijelila je svoje utiske nakon izvođenja glumica Ana Vučković.

Dvadeset ljudi koji sjede tek na pedalj udaljeni od glumaca vide sve, vide kapljice znoja, suzu na licu, svaki gest i svaku ekspresiju. Stiješnjeni u prostoru sa osjećajem, kako je kazao sam reditelj na press konferenciji, pozitivne klaustrofobije, intenzivno doživljavaju predstavu od početka do kraja. Ovakav način rada nesvakidašnji je i za glumce za koje je ova predstava bila zahtjevna, ne samo u glumačkom, već i u fizičkom i emocionalnom smislu.

“Mislim da nema razlike u načinu prihvatanja te predstave. Ljudi u Zagrebu isto tako reaguju, iznenađeni su, zbunjeni, ali na kraju zadovoljni. Ljudi intenzivno gledaju ovu predstavu. Sve je rezultat intenzivnih proba, puno rada, dugo smo se pripremali, koncentrisano, nije bilo praznog hoda, mislim da je to jedini način da se napravi ovakva predstava. Branko Brezovec uvijek iznenadi publiku, mi ovu predsavu igramo u jednoj kancelariji. Imamo blizinu sa publikom i intenzitet koji oni osjećaju, oni su nama na dah, vide nas koliko smo oznojeni, koliko smo mokri.To je iskustvo i za publiku. Ne gledaju predstavu zavaljeni u loži, nego su uvučeni u vrtlog. To što se scena rotira nije bez razloga. “, kazala je glumica u predstavi Suzana Brezovec.

“Moram priznati da je bilo lijepo, publika je bila koncentrisana, njena koncentracija budući da smo na metar udaljeni jedni od drugih je bila predstava, kada je publika takva, nama je lakše. Uživali smo, nadamo se da će igranjem još biti bolje”, kazao je velikan hrvatskog glumišta Žarko Potočnjak.

“Polazeći od ideje da mitove valja čitati istovremeno, dakle i sinhronijski i dijahronijski, jer se tek globalnim obuhvatanjem horizontalnih i vertikalnih motiva otkriva njihov puni smisao, ova predstava želi ići korak dalje od pukog razotkrivanja latentnih značenja naracije”, stoji u službenoj najavi Kazališta Eurokaz. Mit je, kaže se u najavi , “U svom temeljnom smislu degradiran, iako nije izgubio svaku priliku”. U Đurkovićevom viđenju ove klasične teme imamo političku dramu, očigledna je aktuelnost u odnosu na društveno politički trenutak u kome živimo, zato što Medeja dolazi iz varvarskih zemalja, kako je naveo reditelj Brezovec, to je „Ono što imamo danas u Evropi“. To su tri Medeje u predstavi , sa svojim planovima . „Jedna kao varvarka želi se prilagoditi zapadnom svijetu i Helenskom društvu ulazeći u njega, jedna koja želi doći na vlast i uništiti kulturu i društveni poredak, dok je treća Medeja dosta staromodna i pokušava se izboriti za neka svoja mitska prava“, kazao je na press konferenciji uoči premijere, hrvatski reditelj Branko Brezovec.

“Medeja, semioklazam” scenska je dekonstrukcija klasičnog mita o Medeji temeljena na, kako stoji u podnaslovu istoimene drame crnogorskog autora Lj. Đurkovića, “kome-tragediji u 10 slika”..” i protkana motivima iz tekstova Euripida, te francuskog dramatičara Žana Anuila i njemačke spisateljice Kriste Volf. Medejina sudbina inspirisala je brojne savremene autore da napišu svoje viđenje klasične priče – između ostalih, već spomenute autore, a njen je život ovjekovječen i u brojnim likovnim i muzičkim obradama. “Medeja u Đurkovićevoj interpretaciji nije prevarena osvetnica i patološki ljubomorna žena, već je supruga i majka koja brine o budućnosti svoje porodice, mada čini se da ima i političkih ambicija”, stoji na Eurokazovoj zvaničnoj stranici. Mit je, kaže se u najavi , “U svom temeljnom smislu degradiran, iako nije izgubio svaku priliku”. U Đurkovićevom viđenju ove klasične teme imamo političku dramu , očigledna je aktuelnost u odnosu na društveno politički trenutak u kome živimo, ali uz dokaz da je umjetnost ta koja će nadživjeti politiku .

„Ljubomir je napisao to prije nego se ta politička histerija razmahala. Ona kaže Klintu pjesniku,“ Daj svi će zaboraviti, politika je dosadna kada nije aktuelna, daj me pretvori u čedomorku, da nešto ostane od mene i tako više nijedna žena neće zvati svoje dijete Medejom zato što sam počinila tako grozan zločin i tako će me ljudi pamtiti“. Ars longa , vita brevis, politika dakle nestaje, umjetnost trijumfira u odnosu na politiku, ono što se dešava u političkom društvu pada u zaborav, čak i takve osobe moraju postati patološke da bi ostale žive. Medeja ima tu aktuelnost, zato što dolazi iz varvarskih zemalja, ono što imamo danas u Evropi. Ona kao varvarka želi se prilagoditi zapadnom svijetu ulazeći u njega, iz Sirije, ili ući i infiltrirati se, i uništiti evropsku civilizaciju. Imamo tri Medeje u predstavi, jedna se želi prilagoditi Helenskom društvu, jedna koja želi doći na vlast željeći uništiti našu kulturu i društveni poredak, a treća Medeja je ona koja najviše liči i koja je dosta staromodna i pokušava se izborit za neka svoja mitska prava“, kazao je na press konferenciji uoči premijere, hrvatski reditelj Branko Brezovec.

RUŠENJE SVAKOG SMISLA I NJEGOVO PONOVNO IZGRAĐIVANJE

Predstava Medeja, semioklazam imala je svoju zagrebačku premijeru u novembru , a od tada i sedam izvođenja. Specifična scenografija, smještanje scene u jednu prostoriju zagrebačkog Kazališta Eurokaz i uzak krug gledalaca koji broji tek 20 osoba, čine ovu predstavu specifičnom. Intenzivan i nesvakidašnji doživljaj koji najavljuje ekipa predstave potvrdile su i reakcije publike u Zagredbu.

„Uništavanje značenja daje zanimljivost jer vas svo vrijeme uzbuđuje, a u Zagrebu se to dešava u prostoru Eurokazovog ureda, stanu tu i glumci i publika, malo je publike , predstava je ekskluzivna , kapitalizam je eskluzivan , baš nas briga za masovnu kulturu. Šalim se.. nemate ništa protiv da budete stiješnjeni, da imate osjećaj pozitivne klaustrofobije i osjećaj jedne velike umjetničke agresije. U Zagrebu je to prošlo vrlo lijepo, taj ured koji smo prenijeli na scenu, činiće se kao nesvakidašnji događaj“, kazao je Branko Brezovec.

„Puno sam i svašta sam u životu radio i svakih sedam osam godina idem na takozvano čišćenje kod Branka Brezovca da se vratim korijenima pravog kazališta i pravog glumačkog bavljenja kazalištem. Najdražije mi je reći što moji studenti glume kažu, „Profesore, dal’ će se nama ikada u životu dogodit da budemo u jednoj takvoj predstavi?“. To je najveća pohvala i odlika te predstave. Kada je oni prepoznaju kao pravo kazalište”, ispričao je priznati hrvatski glumac Žarko Potočnjak.

Hravtsko i crnogorsko pozorište, hrvatski reditelj i crnogorski pisac , pomiješali su i glumce iz dvije zemlje u procesu nastajanja predstave. Ana Vučković, Miloš Pejović, Aleksandar Radulović, Marija Šegvić, Žarko Potočnjak i Suzana Brezovec u komplikovanom procesu nastajanja predstave u potpunosti su se razumjeli , bogatiji za jedno veliko iskustvo.

„Bilo je izuzetno zadovoljstvo raditi sa mladim crnogorskim umjetnostima. Izuzetno dobro su se uklopili u sistem rada Branka Brezovca koji nije jednostavan, nadamo se velikom umjetnčkom rezultatu. Bila je ovo velika i uspješna suradnja. Publika je reagirala pozitivno. Stalno imamo upite kada ćemo ponovo igrati. Burno je ispraćeno svako izvođenje „ , kazala je Suzana Brezovec , hrvatska glumica.

„Igram lik Klita, koji je u suštini Ljubov lik, nije vezan za Euripidovu Medeju, on je pisac, hroničar , postavljen kao jedan od ključnih likova. Bogatiji sam za jedno veliko iskustvo. Semioklazam, kao naslov, bio je dio našeg rada, rušili smo svaki smisao  da bi ga na kraju opet napravili. Glumci su sjajno sarađivali, bili smo tim od početka. Cilj je da publika osjeti neku vrstu katarze“, kazao je crnogorski glumac Miloš Pejović o saradnji sa zagrebačim kolegama.

„Za mene je bio ovo izazov. Ovakvo kazalište je jako izazovno i zahtijeva fizičku, emocionalnu, intelektualnu i koncentracijsku predanost”, kazala je o procesu rada glumica Marija Šegvić.

Reprizna izvođenja predstave „Medeja, semioklazam“ na repertoaru Kraljevskog pozorišta Zetski dom su 9. i 10. Februara.