Treći broj pozorišnih novina “Protagonist” otvorio je i pitanje položaja pozorišnih časopisa.

U autorskom tekstu, glavni i odgovorni urednik novosadskog časopisa “Scena” i direktor beogradskog BITEF-a Miloš Latinović analizirao je stanje u zemljama regiona. Mišljenja je da je nestanak časopisa, validnih i važnih kulturoloških kamenova, prouzrokovao gubitak autorskog kontinuiteta, ali da u okviru teatarske zajednice postoji spremnost na angažman te da zbog toga treba biti optimista kada je riječ o opstanku periodičnih publikacija iz ove oblasti.

Autorski tekst Miloša Latinovića može se pročitati u nastavku. 

Tiho isčezavanje književnih i drugih specijalizovanih periodičnih publikacija iz sfere javnog i kulturnog života direktna je posljedica dominacije elektronskih medija, koja prije svega implicira ubrzavanje događaja i dajdžestiranje informacija.

Časopisi ili tiho nestajanje

Nestanak časopisa, validnih i važnih kulturoloških kamenova, prouzrokovao je gubitak autorskog kontinuiteta (između dvije knjige), smanjenje kapaciteta za istraživanje, ali i jednostavno, a tako nužno, gubljenje mogućnosti za spisateljsko/naučno predstavljanje.

Časopisi nikada nijesu bili dominantni u kontekstu čitalačke percepcije, ali su činili neophodan začin medijskoj sferi pojedinačnih kulturoloških krugova specijalizovanih za, recimo, poeziju, savremenu igru ili teatar.

Povremeno su, međutim, hrabro i provokativno preuzimali značajnu ulogu avangardnog i preispitivačkog u raznim oblastima – od politike (Nova revija – Slovenija), do kulture (Vidici – Srbija). Sadržaj periodičnih publikacija nadoknađivao je nedostatak prostora za pojedine značajne segmente u žanrovima, konkretno u teatarskim poslovima – teatrologije, koji nijesu dobijali prostor u planovima izdavačkih kuća ili su bili nepodesni za ritam elektronskih medija.

U svakom slučaju, periodične publikacije, iz današnje perspektive gledano, dio su bolje prošlosti, a rijetki časopisi koji opstaju na medijskoj sceni izlaze neredovno i uz dosta poteškoća. Zanimljivo je da jasna prijetnja ugroženosti časopisa u budućnosti sve više podstiče čitalačku pažnju, pa imamo povećanu tražnju za časopisima, prije svega naučnih istraživača i teoretičara.

Scena ili kako izgleda dobra praksa

Časopis Scena, čiji je izdavač Sterijino pozorje iz Novog Sada, jedan je od rijetkih, ako ne i jedini časopis koji danas uspijeva da održi kontinuitet izlaženja onako kako je predviđeno – u „četiri godišnja doba“ i s jasno utvrđenim sadržajem i koncepcijom.

Scena u svoja četiri godišnja broja objavi desetak drama – stranih i domaćih autora, gdje je prilikom izbora poseban akcenat stavljen na preporuku i mogućnost za praktičnu primjenu štampanih komada u pozorištu.

Dinamičku strukturu časopisa podržavaju tematski blokovi posvećeni održanim festivalima i objavljenim knjigama teatrološke tematike, u kojima preovlađuje kritički stav o izabranim, viđenim i nagrađenim predstavama i pojedincima.

Na taj način Scena u određenom smislu „konkuriše“ u dinamičkom smislu rijetkoj i umnogome skrajnutoj pozorišnoj kritici u štampanim medijima.

Specifikum časopisa Scena svakako su redovne rubrike “Dizajn u tetaru” i “Pozorište i obrazovanje”, kroz koje u tekstovima relevantnih stvaralaca, autora čija su iskustva provjerena u praksi, dobijamo informacije o zbilja jedinstvenim segmentima naše umjetnosti.

Dizajn scene, dizajn prostora igre, definitivno je zauzeo važno mjesto prilikom realizacija predstava, te je iz broja u broj Scene sve čitanija rubrika, jer ne samo što ima informativni kontekst – pogleda na svijet, nego praktičnu i savjetodavnu funkciju, podastirući niz primjera praktičnih međužanrovskih ukrštanja.

“Pozorište i obrazovanje” svojim temama – od teatra inkluzije do specifičnog pogleda na teatar u nastavi – neophodan je segment časopisa, a opet je jedinstven, jer nijedan časopis kulturološke provenijencije nema ovakav sadržaj – u smislu kontinuiranog prisustva i sadržinske relevantnosti.

Obrazovanje i pozorište nije samo teorijski koncept, nego niz nužnih pretpostavki za povratak teatra u školu, kroz lektiru i časove maternjeg jezika ili još više vannastavne aktivnosti. Ova rubrika je od izuzetnog značaja za obrazovanje teoretičara, ali i za motivaciju ljubitelja teatra, učitelja i nastavnika, koji imaju mogućnost da kroz redovnu nastavu ili održavanjem sekcija podignu kvalitet nastave i dodatno angažuju i motivišu mlade ljude da stvaraju i razmišljaju.

Pretražujući sadržaj Scene, ne smijemo zanemariti opredjeljenje Sterijinog pozorja da istraje u nastojanju kontinuiranog objavljivanja časopisa, kao i na njegovoj promociji tokom brojnih festivala, na sajmovima i u medijima. Ovom konstatacijom dolazimo do centralne teme ovog razmatranja, a to je problematika održivosti, te poštovanje kontinuiteta štampanih periodičnih publikacija s tematikom iz oblasti pozorišta.

Elektronski časopisi ili budućnost odabranih

Sudbina specijalizovanih teatroloških časopisa u posljednjim decenijama je zabrinjavajuća, jer u Srbiji, uz Scenu, izlazi još (s neizvjesnom dinamikom) Teatron, u izdanju Pozorišnog muzeja Srbije, dok se povremeno pojavljuju Ludus i Komedija (Festival Dani komedije, Jagodina), a odjeljci posvećeni drami kao književnom žanru i pozorištu mogu se povremeno pronaći u časopisima za književnost i umjetnost, poput Povelje (Kraljevo), Koraka (Kragujevac), Polja (Novi Sad).

Slična sudbina zadesila je teatrološke časopise i u, kako posljednjih godina praktikujemo da lociramo – regionu. Radi se naravno o prostoru u kojem postoji nedvosmislena jezička razumljivost. Tako će i ovaj kratki presjek imati u fokusu – region. U Hrvatskoj se ovom tematikom bavi časopis Vijenac (Matica Hrvatska), dok veoma sadržajni, uvijek aktuelni i teatrološki značajni Prolog više ne izlazi. U Republici Srpskoj izlazio je do skora, relativno kontinuirano, Agon (Narodno pozorište RS), a u Federaciji Bosne i Hercegovine Teatar iz Tuzle. U Sjevernoj Makedoniji što se tiče pozorišnih časopisa stanje je slično, jer nažalost skoro da ih nema. Teatarski glasnik koga je uređivao Risto Stefanovski sada ne izlazi. Prostor namijenjen pozorištu i teatrološkim istraživanjima ispunjava nekoliko elektronskih časopisa među kojima je Elementi.mk aktuelan i zanimljiv. S posebnim razlogom treba navesti časopis Protagonist, koji izlazi u Crnoj Gori (izdanje Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” Cetinje), gdje je nekada izlazio odlični, lijepo opremani Gest.

Značajno je navesti da u Crnoj Gori izlazi i elektronski časopis Peripetija.me Udruženja pozorišnih kritičara i teatrologa Crne Gore. Činjenica je da elektronski časopisi postepeno preuzimaju primat, ali njihovo postojanje svakako nije dovoljno s obzirom na opseg dešavanja i razuđenu oblast pozorišne umjetnosti, kao i potreba teatrologa, kritičara, reditelja i drugih teatarskih autora za objavljivanjem radova. Naravno da bez obzira na sve veće mogućnosti elektronske edukacije, internet časopisi ipak nijesu dostupni svima, niti su mnogi autori/čitaoci spremni da se angažuju i čitaju ili objavljuju na portalima.

Saradnja ili igra opstanka

Uz konstataciju da su elektronski časopisi dragocjeni, jer su štampana izdanja teatrološke periodične publicistike sve rjeđe, teško da možemo biti zadovoljni postojećim stanjem u ovoj oblasti, tim prije što relevantne teatrološke publikacije izvan našeg regiona istrajno donose nove informacije o pozorišnom životu, te publikuju značajne teatrološke studije, eseje, kao i intervjue i prikaze o knjigama. Theatar Heute i Theater der Zeit u Njemačkoj pripadaju redu vodećih svjetskih časopisa u oblasti pozorišne umjetnosti, a New Theater Quarterly (Velika Britanija), Magazine (USA), Les Alternatives (Belgija/ Francuska) imaju svoju redovnost i naravno interesantan sadržaj. Teško je, naravno, u našim uslovima dosegnuti mogućnosti izdavaštva u bogatim i stanovništvom brojnijim zemljama Evrope i svijeta, ali postoje utabani pravci kojima bi mogli ići, a prije svega važna je podrška države i jedinstvo unutar teatrološke zajednice, koja je uglavnom nosilac aktivnosti. Podsjećam da su Scena i Teatron prije nekoliko godina imali nekoliko nivoa saradnje, a da takvi – zajednički brojevi (zgodno je ujedinjenje oko jubileja) ili tematski separati jednog, unutar drugog časopisa, imaju smisla i višestruko su opravdani.

Izdavanje časopisa nikada nije bila posebno atraktivna disciplina, a još manje dobro plaćen posao, ali svakako važan je lični i strateški doprinos koji ostaje specijalizovanoj zajednici. Svakako, od spremnosti za angažman, bez znaka utilitarizma na reveru, zavisi život periodične štampe, pa tako i časopisa posvećenih pozorišnoj umjetnosti. Iskustva stečena uređivanjem časopisa Scena nedvosmisleno ukazuju da u okviru teatarske zajednice postoji spremnost na angažman, zbog toga treba biti optimista kada je riječ o opstanku periodičnih publikacija.

Treći broj “Protagonista” može se preuzeti ovdje.

Aktivnosti Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” mogu se pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Twitter, kao i putem Viber kanala.

(foto: Privatna arhiva)