Zetski dom

Priča o nerazumijevanju, razočaranju, strasti i ravnodušnosti, bezumlju i gubitku

Ljubitelji klasične muzike u Crnoj Gori imali su privilegiju da prvi put na Balkanu uživaju u operi u malom – muzičkoj predstavi “Apolon i Dafne”, odnosno autorskom projektu crnogorske operske umjetnice Sare Vujošević-Jovanović, kakav do sada nije viđen na ovim prostorima.

Scenska postavka ove maštovite Hendlove kantate pisane za sopran, bariton i kamerni orkestar, “Apolon i Dafne”, premijerno je krajem prošlog mjeseca izvedena na otvorenom u Budvi, da bi potom uljepšala daske najstarijeg teatra u zemlji – Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” na Cetinju. Dvije različite scene, a dva podjednako imspresivna utiska.

Donosimo osvrt autorke Marije Roganović.

Osjećaj da ste na srednjoevropskom dvoru, u prisustvu najfinijih dama i gospode, kraljevskih oznaka, luksuza, veličanstvenosti i čulne raskoši, nijednog trenutka ovog maestralnog izvođenja ne napušta publiku koja je navedenim muzičko-scenskim događajem osjetila duh 1710. godine.

Od stupanja na scenu boga Amora (Uroš Jovanović), koji je specijalni ukras čitave predstave, bolje reći vizuelni eho glavnih heroja, pjevača, uz edukativni video koji prati dirljivo izvođenje uvertire, jasno je da je ovaj projekat kompaktno osmišljen do najsitnijeg detalja.

Ujednačenost impresivnog instrumentalnog ansambla i aktera Sare Vujošević-Jovanović i Dmitrija Griniha, koji ne prestaju da oduševljavaju u ulogama Dafne i Apolona, do samog kraja je potpuna zvučno i vizuelno. Tome u prilog idu i reakcije publike, koja je autore i izvođače u oba izvođenja ispratila suzama i ovacijama.

A da ugođaj bude kompletan pobrinuo se mladi glumac Nemanja Todorović u ulozi Peneja, koji je pokretom i upečatljivim ekspresijama pokazao zašto je budućnost crnogorske glumačke scene svijetla.

Režija je urađena po uzoru na savremene teatarske forme, uz dosljedno poštovanje specifičnog čitanja barokne muzičke partiture, koja je spoj krajnosti i neočekivanog, što je i sama epoha baroka – biser nepravilnog oblika. Jer barokna muzičko-scenska djela ne možemo staviti u bilo kakav ram ili oblik teatarske stilske forme. Kao ni, uostalom, sam život, koji je možda ponajbolje objašnjen muzikom.

Hendl je imao 24 godine kada je počeo da piše ovu kantatu. Do tog trenutka bio je autor nekoliko opera-serija, najpopularnijeg žanra muzičkog pozorišta. Opera “Agripina” je već bila napisana u isto vrijeme za Veneciju, odrazivši se i u kantati “Apolon i Dafne” koja je po formi mini opera.

Stoga je vrijedno napomenuti promišljenu režiju ovog projekta. Hendlova partitura je scenski pročitana s osjećajem za žanr opere-serija u kojoj se priča prepliće neočekivano i kontrastno. Od herojskog izlaska Apolona do njegove posljednje arije plača, potrebno je samo 40 minuta, a za to vrijeme odvija se priča o međusobnom odnosu dva junaka.

To je priča o nerazumijevanju, razočaranju, strasti i ravnodušnosti, bezumlju i gubitku. Čitav kaleidoskop stanja koje su glavni likovi prenijeli na način koji je u najmanju ruku bio fascinantan za gledaoce. Ispostavilo se da je priča o tome kako muškarac, zaljubivši se u ženu, neuzvraćeno prolazi kroz sve mogućnosti zavođenja, ali sve biva uzalud. Apolon u izvedbi Dmitrija Griniha pokazao se i smiješnim i jadnim u isto vrijeme. U ulozi Dafne, Sara Vujošević Jovanović je nježna, odana svojoj misiji, ali i nevjerovatno hladna.

Vrijedno je napomenuti vokalnu vještinu pjevača, budući da najsloženija muzika baroka zahtijeva maestralnu školu izvođenja. Ovdje su solisti pokazali izuzetne kvalitete virtuoznih pjevača. Primjećujemo i vještinu instrumentalista. Koherentnost, osjećaj ansambla bio je izuzetan.

Sve što je priroda stvorila, prolazno je, kaže Apolon u rečitativu, a mi bismo dodali, samo muzika je vječna.

Podsjećamo, koautorka ovog projekta je Milica Radoman, notograf za uvertiru i kantatu je Vasilije Vujadinović. Orkestar čine eminentni domaći i regionalni stvaraoci: Nataša Popović (čembalo I), Milica Radoman (čembalo II), Tanja Bogdanović / Marija Lazuka (I violina), Marija Đuranović / Viktor Huter (II violina), Aleksandar Latković (violončelo I), Maja Antić (violončelo II) i Žana Lekić (flauta).

Pokrovitelj ovog jedinstvenog projekta od značaja za crnogorsku kulturu je Turistička organizacija Opštine Budva, a partner Kraljevsko pozorište “Zetski dom”.

(foto: Andrija Boljević)