Vukotić: Sazrijevanje društva ne ide bez ulaganja u obrazovanje, nauku i kulturu
Nakon premijernog izvođenja predstave “Obožavateljka”, prema tekstovima savremenog hrvatskog dramskog pisca Mata Matišića, kojom je nastavljena produkcija u novoj pozorišnoj sezoni “Zetskog doma”, u trećem broju “Protagonista” razgovarali smo s rediteljkom Anom Vukotić.
Kaže da je u pozorišnom smislu miješanje stvarnosti i fikcije vrlo inspirativno i potentno, te da Matišić u centar razmatranja stavlja pitanje istine i laži na jednoj i fikcije i stvarnosti na drugoj strani.
Intervju se može pročitati u nastavku.
Crnogorska rediteljka Ana Vukotić na scenu Kraljevskog pozorišta “Zetski dom” 25. novembra, majstorski prepoznatljivim rediteljskim rukopisom, postavila je “Obožavateljku”, predstavu prema jednočinkama hrvatskog dramskog pisca Mata Matišića. U pitanju je druga premijera u “Zetskom domu” tokom aktuelne pozorišne sezone i još jedna u nizu koju je cetinjska publika s neskrivenim oduševljenjem na premijeri i reprizi ispratila dugim aplauzima.
Glumački smjelo oživljavajući junake ove savremene priče koja se i te kako tiče nas danas i ovdje, sjajne uloge u novoj produkciji najstarijeg pozorišta u Crnoj Gori ostvarili su: Dejan Ivanić, Ana Vujošević, Vule Marković, Marija Maša Labudović, Goran Vujović, Jelica Vukčević i Vukan Pejović.
Za treći broj “Protagonista” Vukotić prenosi utiske nakon nove režije u gradu i pozorištu koji joj, kako kaže, mnogo znače, govori o ključnim odrednicama Matišićevog dramskog opusa, ali i o značaju postavljanja njegovog djela u ovom momentu…
PROTAGONIST: Savremeni hrvatski dramski pisac Mate Matišić široj publici možda je najpoznatiji kao scenarista i koscenarista hrvatskih filmova poput „Kad mrtvi zapjevaju“, „Život sa stricem“, „Fine mrtve djevojke“, „Svećenikova djeca“, ali i kao autor muzike za brojna filmska ostvarenja. No, u novoj režiji za “Zetski dom” Vi ga približavate i teatarskom gledalištu kroz predstavu „Obožavateljka“. Zašto je dobro što je Matišićevo dramsko djelo zaživjelo na Cetinju, odnosno u Crnog Gori sada? Šta je glavni razlog zbog kojeg ste se odlučili za adaptaciju i postavljanje njegovih tekstova?
VUKOTIĆ: Bezbroj je razloga što je Matišić jedan od najizvođenih hrvatskih dramskih pisaca danas. Na poziv umjetničke direktorice Lidije Dedović, nakon deset sezona, ponovo sam došla da radim u “Zetskom domu”. U korpusu ponuđenih tema za ovu pozorišnu sezonu na Cetinju, Matišić se nametnuo izuzetnošću tretmana ženskih likova i tema kroz koje sagledavamo intencije i utopije savremenog društva.
PROTAGONIST: Dvije jednočinke na kojima počiva Vaša “Obožavateljka” (Autogram za Milicu i Obožavateljica) povezane su glavnim muškim, ali više ženskim likovima. U, nažalost, i dalje dominantno muškom svijetu, jesu li upravo zato ženske sudbine bile Vaša dramaturško-rediteljska inspiracija tokom procesa?
VUKOTIĆ: Važno je istaći da su jednočinke “Obožavateljica” i “Autogram za Milicu” djelovi dvije trilogije “Ljudi od voska” i “Moji tužni monstrumi”. Prva trilogija izazvala je burne reakcije hrvatske javnosti koja ga je optužila da koristi stvarne događaje za dramsku građu svojih komada, jer se neki događaji i likovi mogu povezati s Matišićevim privatnim životom.
Kao odgovor na besmislenu hajku koja ima za cilj da razdvoji stvarnost i fikciju u umjetničkom djelu, Matišić piše drugi dio trilogije i glavnom liku daje svoje ime – Mate.
U pozorišnim smislu miješanje stvarnosti i fikcije je vrlo inspirativno i potentno. Matišić u centar razmatranja stavlja pitanje istine i laži na jednoj i fikcije i stvarnosti na drugoj strani. Takođe, kompletno Matišićevo djelo jeste jedan imaginarijum i bilo je moguće napraviti ovaj spoj jednočinki u jednu cjelinu.
Priče su povezane istim likovima, ali ne slučajno obje jednočinke igraju isti glumci.
PROTAGONIST: “Ne znam da li zbog neke duševne bolesti, od koje bolujem a da ne znam, ili zbog svoje profesionalne deformacije – sve češće ljude doživljavam kao likove”, riječi su s kraja komada. To prepoznavanje i skrivanje, lažni i pravi identiteti, taj koloplet svih mogućih nevjerovatnih događanja i zbivanja u životu aktera drame, reditelji i glumci čini se i te kako dobro razumiju i prate. Da li Vam je to, i koliko, olakšalo proces adaptacije i inscenacije?
VUKOTIĆ: Dramaturškinja Željka Udovičić-Pleština radila je na velikom broju Matinih komada i izuzetno dešifruje senzibilitet i namjeru pisca. Njen je udio u ovom procesu bio nemjerljiv. Glumci su već na prvim probama sjajno odreagovali na tekst, ali svi smo znali da je pred nama teška glumačka disciplina u kojoj ćemo uživati. Svi saradnici uradili su sjajan posao.
PROTAGONIST: Većinu Matišićevih dramskih predložaka karakterišu teme koje zadiru duboko u anomalije savremenog društva, ali i stalni dijalog s društvenom aktuelnošću. On, danas i ovdje, ispisuje dramu sazrijevanja čitave zajednice odgovorne za ljubav prema onome što je izgleda svakom čovjeku najstranije – prihvatanje. Koliko smo mi danas daleko od prihvatanja bilo koje istine koju kao društvo živimo u posljednje vrijeme?
VUKOTIĆ: Sazrijevanje društva ne ide bez kompetentnog i kontinuiranog ulaganja u obrazovanje, nauku i kulturu. Crnogorsko društvo u tom dijelu nije uradilo ništa vrijedno niti ima svijest o značaju toga. Naše se društvo ubrzano raslojava, jer su kultura i znanje ono što mora biti vezivno tkivo građanskih društava.
Mi živimo u društvu đe se umjetnici plaše političara, a ne obrnuto, u društvu đe kultura nije korektiv društva nego balast na budžet. Za takav status dosta smo i sami krivi. Teško je govoriti o profesionalnim kriterijumima, a nijesmo u stanju da osnujemo Univerzitet umjetnosti na Cetinju.
PROTAGONIST: Nakon premijere, kakvi su Vaši utisci?
VUKOTIĆ: Nosim sjajne utiske iz ovog procesa. Rijetko se sakupi ekipa u kojoj nema tenzija i gdje su ama baš svi saradnici do kraja posvećeni procesu. Utisci koje čujemo od publike su veoma pozitivni, pa jedva čekamo nova izvođenja. Nadamo se i pozivima za festivale.
PROTAGONIST: Kakve emocije nosite iz ove saradnje sa “Zetskim domom”, po čemu ćete je posebno pamtiti?
VUKOTIĆ: Obožavam “Zetski dom” i Cetinje. S ponosom govorim da sam cetinjski student prve generacije. Volim ljude koji rade u “Zetskom domu” i oni mene vole i volimo da radimo zajedno – to je formula uspjeha! Pored toga imam mnogo prijatelja na Cetinju još iz studentskih dana. Često kažem da se na Cetinju uvijek osjećam kao kraljica!
Treći broj “Protagonista” može se preuzeti ovdje.
Naše aktivnosti mogu se pratiti i na društvenim mrežama Facebook, Instagram i Twitter, kao i putem Viber kanala.
(foto: Privatna arhiva / Duško Miljanić)