V I Š N J I K
A.P. Čehov
Reditelj: Ivica Kunčević
Scenograf: Ivica Prlender
Kostimograf: Danica Dedijer
Kompozitor: Aleksandar Radunović Popaj
- Ranjevska, Ljubov Andrejevna - Varja Đukić
- Anja, njena ćerka, 17 godina - Jelena Nenezić
- Varja, njena usvojena ćerka, 24 g. - Nada Vukčević
- Gajev, Leonid Andrejevič, brat Ranjevske - Dragan Jovičić
- Lopahin, Jermolaj Aleksejevič, preduzetnik - Branimir Popović
- Trofimov, Petar Sergejevič, student - Dejan Ivanić
- Piščik, Boris Borisovič, posjednik - Dejan Đonović
- Šarlota Ivanovna, guvernanta - Gorana Marković
- Jepihodov - Stevan Radusinović
- Dunjaša , sobarica - Bojana Knežević
- Firs, lakej - Momo Pićurić
- Jaša, mladi lakej - Predrag Borilović
Publika sa Cetinja, ali i iz drugih crnogorskih gradova, u uslovima koji su samo doprinosili autentičnosti doživljaja, vidjela je jednu dobru predstavu, rađenu u klasičnom registru, koja je upravo takvim pristupom podsjetila da teatar počiva na velikoj literaturi, kakva je, među najvećim vrhuncima dramske književnosti i ona Ćehovljeva. Čehovljev “Višnjik” je takođe jedna “tranzicijska” priča o sutonu i dekadenciji plemstva i dolasku “novobogataša”, koji, naravno (zvuči poznato nemaju baš sluha za “stare” vrijednosti). Gostujuć}i reditelj, poznati hrvatski pozorišni stvaralac Ivica Kunčević odlučio se da napravi predstavu bez insistirawa na radikalnim rezovima i čitanjima, čime je otvorio prostor za istinske glumačke bravure.
Balša Brković - Vijesti, Podgorica, 1. februar 2005.
Tema bolne rasprodaje baštine koja odlazi na bubanj itekako je prisutna na svakom koraku u Crnoj Gori, tako da Kunčević nije imao potrebe ni za kakvim nasilnim aktuelizacijama niti podcrtavanjima. Jednostavno je zatražio od glumaca da provuku tekst kroz svoje biće i da mu diskretno daruju život na pozornici.
Želimir Ciglar - Večernji list, Zagreb, 8. veljače 2005.




