Odlazak Boža Koprivice ostavlja tišinu i prazninu koja se ne može ispuniti – ne samo u književnosti i pozorištu, već i u onom finom, nenametljivom prostoru između ljudi koji su ga poznavali i razumjeli.
Pisac osobenog glasa, dramaturg suptilnog pera i intelektualac širokog kulturnog raspona, Koprivica je pripadao onoj rijetkoj vrsti stvaralaca koji su duboko i trajno oblikovali prostor u kojem djeluju. Njegovi eseji, knjige i javni nastupi svjedoče o čovjeku koji je mislio precizno, osjećao široko i govorio beskompromisno.
U Kraljevskom pozorištu “Zetski dom” njegovo prisustvo imalo je poseban značaj. Kao dramaturg, dao je doprinos predstavama: „Kralj Ibi“ (rd. S. Milatović, 2003), „Hanibal podzemni“ (rd. D. Mustafić, 2005), “Drveni sanduk Tomasa Vulfa” (rd. N. Goršič, 2005), „Noć“ (rd. A. Cvetanovski, 2018), „Apartman Savoja“ (rd. S. Milatović, 2018) i „Princeza Ksenija od Crne Gore“ – koprodukcija sa Crnogorskim narodnim pozorištem (rd. R. Vojvodić 2025). U svim ovim projektima prepoznavala se njegova sposobnost da uspostavi tačan odnos između teksta i scene, između misli i emocije. Bio je sagovornik koji sluša – saradnik koji ne nameće, i čovjek čije se prisustvo podrazumijeva kao viša vrijednost.
Kraljevsko pozorište “Zetski dom” je doživljavao kao instituciju koja nosi više od repertoara – kao mjesto kontinuiteta, odgovornosti i trajanja.
Sa prepoznatljivom dozom jasnoće, volio je da za sebe kaže: “Ljevičar, pilot lovac, španski borac, Crnogorac“. U toj rečenici sabrana je njegova svijest o istoriji, uvjerenjima i pripadanju – bez potrebe da se dodatno objašnjava.
“Zetskom domu” i Cetinju ostaje sjećanje i osjećaj da smo imali rijetku privilegiju da dijelimo vrijeme i prostor sa velikim Čovjekom.
Neka mu je vječna slava i hvala.