SINOĆ NA CETINJU PREMIJERNO IZVEDENA PREDSTAVA DOKLE POGLED SEŽE

SINOĆ NA CETINJU PREMIJERNO IZVEDENA PREDSTAVA DOKLE POGLED SEŽE
NA SCENI HRABRO – NAJBOLNIJE ISTINE , U PUBLICI ISKRENO – I JED I SMIJEH
Sinoć je u Kraljevskom pozorištu premijerno izvedena predstava “Dokle pogled seže”.
Režija jednog od vodećih evropskih reditelja, interperetacija osam glumaca i tekst koji su zajedno stvarali sa rediteljem i dramaturzima, podigli su Zetski dom na noge. Aplauz je dugo trajao, jer na ogoljenoj sceni bila je baš takva istina o nezaposlenosti, tranziciji, moći jednih i nemoći drugih, pregaženi ideali, i najzad- mladi koji odlaze iz zemlje nesigurni da li će negdje drugo naći jednake šanse, ako je to uopšte sreća.
“Publika je divno odreagovala, pratila nas je i možemo biti zadovoljni, kako onu duboku tako i onu stranu koja je puna humora lijepo su prihvatili. I glumci su zadovoljni reakcijama u svim slojevima predstave. Nadam se da će publika razgovarati o njoj jer to je naš cilj. Teme koje smo obradili u komadu, a koje sam ponudio, tiču se i glumaca budući da su veoma emotivno reagovali na njih, a to je za mene značilo da ih pogađaju i da su one prisutne u društvu. Upravo je zato ovaj projekat bio divan”, kazao je reditelj Arpad Šiling nakon premijere.
“Imali smo malo vremena, mjesec dana proba na Cetinju kada smo cjelodnevno radili. U prvoj fazi u kojoj smo radili improvizacije osjetila se glumačka kreativna energija, sa jedne strane bio nam je lak posao pošto tu vrstu kreativnosti jako je teško primijetiti u današnje doba u pozorištu. Dobili smo sjajnu podjelu, Arpad je brižno izabrao glumce. U drugoj fazi rada započeli smo rad na dobijenim temama i u trećoj fazi postavili smo komad na scenu. Atmosfera je bila radna i energična“ , kazala je dramaturškinja Kata Đarmati o procesu rada na predstavi.
Tim koji sa Katom Đarmati i rediteljem Šilingom čine dramaturg Bence Biro, i glumci: Varja Đukić, Srđan Grahovac, Nada Vukčević, Dušan Kovačević, Zoran Vujović, Dejan Đonović, Jelena Simić i Aleksandar Gavranić, iznjedrio je komad koji publiku nije ostavio ravnodušnom baš zbog onog ličnog koje je obilježilo cijeli proces. Osam glumaca su hrabro i odano tokom dvonedjeljnih imrovizacija sa rediteljem do kraja uobličili tekst koncentrišući se na ljudske odnose i slabosti u nama. Upravo zato što je komad zasnovan na nitima među ljudima i ogoljenim emocijama u ogoljenoj stvarnosti, ogoljena je i pozornica koja je sinoć ispričala priče bez scenografije, svjetla i kostima.
“Vrlo je zanimljiv bio proces, izuzetno zanimljiv i sve nas je pojedinačno uključio, osjećali smo da cijeli proces pripada nama i da ga mi oblikujemo. U tom smislu nije bilo teško, bilo je apsolutno otkrivalački, zahtjevno u smislu provjere naših profesionalnih, glumačkih i ličnih situacija i iskustava koje smo razmatrali radeći ovu predstavu. Mislim da smo svi kao jedan uživali u tom procesu. Cijela ekipa je zadovoljna inicijativom, spremnošću da radimo brzo, da mislimo brzo, da reagujemo tačno, da igramo partnerski, to je bio zajednički proces koji je Arpad Šiling vodio majstorski”, kazala je glumica u predstavi Varja Đukić.
“Poslije premijere da javno priznam, da je ovo nevjerovatan proces koji budi najbolje u svima nama. Niti smo osjetili umor, niti neki pritisak koji umjetnika zna da sputa. Mislim da smo napravili predstavu koja će ostati zapamćena na crnogorskoj pozorišnoj sceni. Siguran sam da će ući u istoriju zato što smo se hrabro upustili u sve ono što nas i same tišti, muči, u sve one probleme koje ćemo imati, koje smo možda riješili ili rješavamo, o kojima možda ne smijemo da pričamo. Ovo je jedna strana priče koja je svedena i dolazi do publike izazivajući emocije koje su večeras bile prisutne. Ova predstava sigurno će poslati poruku, nekome će pogled pasti tu na metar od njega, a nekome će ići mnogo dalje. Predstava zaslužuje da se pogleda i nekoliko puta jer ima skriveni sloj intenzivnije poruke“, kazao je glumac Dušan Kovačević.
U parteru i u ložama čuli su se komentari tokom predstave, čuo se jednako muk koliko i smijeh, a jake utiske publika je razmjenila u atrijumu pozorišta nakon premijere.
“Predstava je vrlo ogoljena, nema scenografije, kostim vrlo oskudan, nema nekih efeklata. Sve je bazrano na tekstu i glumi. Mislim da je izvanredno izabrao glumce, da su odlični, kao da je pogodio njihov karakter. Tekst je vrlo aktuelan i dira nas u ono što svakodnevno proživljavamo, u čemu i kako živimo, imate osjećaj da prisustvujete nekom sjedniku sa prijateljima pa pričate svako o svojoj muci. Trebalo bi vremena da se slegne da utisak bude pravi “, podijelila je utiske o predstavi dugogodišnja novinarka i urednica Jovanka Kovačević.
Ovaj projekat realizuje se uz podršku EU Cretive Europe, budući da je Zetski dom dobitnik nagrade ovog fonda za projekat “Collective Plays”, kao i za novu strategiju “ZAJEDNIŠTVO I NOVA KREATIVNA PORODICA”, čija je ideja vodilja udruživanje i zajedništo. Nagrada EU Fonda ima za cilj promociju “polivokalnih“ pozorišnih metoda što podrazumijeva osim zajedničkog rada na stvaranju teksta i povezivanje različitih saradnika iz inostranstva sa našim umjetnicima.
“Taj fond je potpuno neophodan, ja sam direktor festivala FIAT koji postoji već 30 godina, ali nažalost nijednom nismo uspjeli da prođemo prema evropskim fondovima. Smatram da je to budućnost , činjenica da imamo priliku da koristimo novac EU i da imamo priliku za razmjenu sa strancima, a ovo je jedan od najboljih modela. Najbolje što možete uraditi. Da dovodite inostrane partnere da rade sa vašim ljudima, to je neophodno za razvoj kulture”, kazala je crnogorska rediteljka Ana Vukotić komentarišući priliku koju je Zetski dom dobio zahvaljujući evropskom fondu za kulturu EU Creative Europe.
“Ono što je važno ovdje i pozorište stavlja u najviši red društvenog života jedne države, u socijalnom, političkomi i kulturnom smislu je to što su se uhvatili u koštac sa temama koje su za današnju Crnu Goru vrlo važne. Sa jednom dobrom ekipom glumaca, uspio je da tu stvarnost donese na jedan vrlo umjetnički način, u čemu postoji opasnost da sve to postane previše dokumentarno, da postane puko prepričavanje. On je pak sa svojim umijećem i dobrom glumačkom ekipom uspio da vrlo važne teme za Crnu Goru donese na jedan vrlo umjetnički način, a u stvari se koristi sa materijalom koji jeste istinit i dokumentaristički”, kazala je rediteljka Vukotić o predstavi “Dokle pogled seže”.
Pečat ovom komadu daje i muzički sloj u predstavi. Nina Perović , kompozitor, tretirala je muziku na specifičan način kao sadržaj koji dolazi iznutra i to u vidu nekoliko klavirskih minijatura koje interpretiraju sam glumci bazirajući se na suštinu onoga što bi trebalo reći .
Odmah nakon premjernog izvođenja predstava “Dokle pogled seže”, zajedno sa Hibridnim dramama, komada koji je nastao kao rezultat masterclassa koji je sa crnogorskim glumcima vodio Diego de Brea na MIT-u, biće gost na prestižnom festivalu u italijanskom gradu Viterbo na festivalu Quartierri dell Arte. Takođe, “Dokle pogled seže” , zajedno sa “Leptirom” u režiji Andraša Urbana biće gost festivala Desire u Subotici.
Autor fotografija: Duško Miljanić